bombarda (franc. bombarde, od lat. bombus < grč. βόμβος: prasak, tutnjava, brenčanje).
1. Prije izuma baruta, vrsta katapulta; poslije (XIV–XVI. st.), primitivna vrsta topa, koji je ispaljivao kamena ili olovna zrna; odatle potječu riječi bombardirati i bombardman. U Dubrovniku bombarda se pojavila 1378; građena je u svim veličinama i njima su opskrbljivani pojedini primorski gradovi (Trogir, Ston).
2. U glazbi → glazbala, aerofonska
